https://www.simplesite.com/builder/pages/editpagecontent.aspx?pageid=443594305

Љубодраг Дуци Симоновић: Марина Абрамовић и крај уметности

24. септембра 2019. у 12:35

Ових дана у Музеју савремене уметности отворена је ретроспективна изложба „велике америчке уметнице“ Марине Абрамовић. Имајући у виду природу њених „уметничких наступа“ у нашој јавности сасвим оправдано поставило се питање о карактеру њене „уметности“, као и смислу улагања огромног новца у организовање изложбе.


Такав однос према „великој америчкој уметници“ засметао је организаторима изложбе и свима онима који сматрају да све што долази са Запада представља „највишу вредност“ и да ми, „провинцијални“ и „тупави“ Срби, немамо право да постављамо „незгодна“ питања. И на овом примеру види се да се главни перачи мозга нашег народа не налазе на Западу, но у Београду и то у виду плаћеничких ништарија које чине све да Србију претворе у колонију Запада. Њихов однос према „великој америчкој уметници“ Марини Абрамовић не заснива се на културним критеријумима, но на беспоговорној лојалности светским зликовцима који чине све да униште нашу земљу и наш народ.

Марина Абрамовић је створила друштвени покрет који има секташки карактер и постала култна личност. Њени следбеници не схватају природу света у коме живе и у том контексту природу њених перформанса. Они су постали предмет манипулације при чему се користе њихови ментални проблеми и фрустрације које ствара капитализам. Перформанс је замка. Људи се „ослобађају“ тако што бивају лишени критичке свести и достојанства.

Абрамовићкини перформанси имају терапеутску димензију. Она се обраћа људима који су оковани светом у коме су лишени љубави, културног бића и историјске самосвести. Она настоји да са својим сеансама отвори Пандорину кутију њихове подсвести. Какви су то људи који имају потребу да завлаче прсте у вагину „уметнице“, или који су одушевљени њеним мастурбационим сеансама? Какви су то људи у којима емоције не изазива искасапљено дете које умире на плочнику, него рашчеречена вагина напаљене „уметнице“? Ради се о малограђанима који не настоје да се боре за хумани свет, него да „задовоље“ своју извитоперену личност.

Основни „политички“ принцип којим се руководи Марина Абрамовић гласи: „Ако промените себе променићете свет“. Уместо да буду окренути према свету, млади треба да се окрену себи и да „мењају себе“ тако да се у потпуности прилагоде владајућем поретку који уништава живот и човека као природно и хумано биће. Перформанси Абрамовићеве представљају карикатурално репродуковање владајућег духа капитализма који има деструктивну и спектакуларну природу. Они одвлаче критичку мисао из сфере живота и сакате визионарску свест. Млади не треба да се баве друштвеним узроцима који доводе до уништења света, него последицама. Уместо да укажу на суштину света и на трагичну природу људске егзистенције, перформанси стерилишу мењалачку вољу младих и стварају од њих капиталистичке ништарије.

Перформанс Марине Абрамовић

Суштина животне филозофије Абрамовићеве, на којој се заснивају њени перформанси, садржана је у њеној мисли: „Није застрашујуће скочити и полетети, морате скочити са облакодера и опасност почиње када треба да дотакнете тло.“ Она не настоји да изгради критичко-мењалачку свест код младих, без које нема будућности, но такав карактер који ће им омогућити да преживе у капиталистичком зверињаку. Какав је то свет у коме човек „мора да скочи са облакодера“ и да му се живот своди на очајничко настојање да што дуже лети – док се не разбије о тло? Човек мора да се прилагоди постојећем свету, што значи да буде спреман да поднесе ударце које му живот неминовно наноси. Није случајно што се Абрамовићкина педагогија заснива на принципу „Младе учим да се не плаше бола. Да се не боје ничега и никога.“ То су, заправо, поруке које официри упућују војницима да би их фанатизовали – пре него што ће их послати на фронт. Фанатизам је једна од најважнијих особености патолошког карактера на коме инсистира Абрамовићева. Он упућује на то, да у беспоштедном капиталистичком свету млади треба да се наоружају фанатичном борбеном вољом – да би могли да преживе. Људи постају „топовско месо“ капитализма.

Није случајно што су мучење сопственог тела и трпљење бола највиши изазови Абрамовићкине педагогије. Њени перформанси су тренинг за живот. Ради се о стварању садо-мазохистичког карактера који пружа могућност да се преживи у капиталистичком свету. Оно што даје „уметнички“ привид мучењу тела је то што оно има ритуални карактер. У крајњем, најважнија је политичка порука. Уместо да се обрачуна с владајућим поретком који уништава живот на Земљи, човек треба да се обрачуна са сопственим телом.

Наго тело у Абрамовићкиним сеансама није тело слободног и достојанственог човека, него опредмећено и инструментализовано тело роба капитализма. У савременом капитализму „сексуалне слободе“ и агресивна порнографија постали су једно од најважнијих средстава за деполитизовање и дегенерисање људи. Путем њих сакати се изворна еротска и тиме играчка природа човека која је антрополошки основ аутентичне друштвености.

Перформанси Абрамовићеве имају сублимишућу и компензациону природу. Она се обраћа младима који су лишени породичне топлине и родитељске љубави. Инсистира се на „препуштању емоцијама“ и то постаје начин на који млади треба да се односе према њеној „уметности“. Она својим сеансама настоји да покрене њихове емоције руководећи се на холивудски начин дегенерисаном максимом да „једино љубав може да спасе свет“. Абрамовићева у младима види „своју децу“ и путем својих сеанси „нуди им љубав“ коју не могу да добију у животу. На тај начин она постаје Велика Мајка која пружа родитељско окриље невољеној деци.

Абрамовићева не рачуна само са тим да су млади у капитализму лишени љубави, но и историјске самосвести. Она своди људскост на садо-мазохистички карактер и на тај начин лишава човека могућности да постане историјско, слободарско, друштвено, стваралачко и визионарско биће. Капитализам уништава ум и на тај начин могућност да се створи умни одговор на све драматичнију егзистенцијалну кризу коју ствара. Без умног односа према свету човек не може да схвати праву природу владајућег поретка и да стекне одговарајућу критичку свест која ће га усмерити на борбу за опстанак живота на Земљи и на стварање хуманог света.

Абрамовићева тврди да уметност не треба да буде одслика света, но да треба да ствара идеју будућности. Шта је у њеној „уметности“ то што ствара просторе будућности? Да ли су то сцене и представе које имају „шокантни“ карактер? Исто тако, да ли се њени перформанси заснивају на критици уметности као произвођења лажног света који посредује између човека и стварног света? У том контексту појављује се Маљевичева критика традиционалне уметности и његов „Црни квадрат“. Уистину, Абрамовићева укида уметност и између човека и света убацује перформанс који лишава човека културне самосвести. На тај начин она укида човека као историјско и визионарско биће. Без визије будућности човек је осуђен да безнадежно лута у мрачним лавиринтима капиталистичког ништавила.

Начин и облик на који се појављују Абрамовићкине представе заснивају се на егзибиционизму и сензационализму. У својој бити, они су роба на тржишту show-businessa. Као и свака друга роба, она мора да се подвргне тржишним правилима – да би могла да изазове интересовање потенцијалних купаца. Провокација је најефикаснији начин на који се привлачи пажња на тржишту на коме влада рекламно лудило. Порнографски егзибиционизам један је од најважнијих начина да се „шокирају“ малограђани и стекне „популарност“.

Љубодраг Дуци Симоновић / Фото: Фејсбук

Кључни моменат у Абрамовићкиној „уметничкој“ каријери, по сопственом признању, био је долазак Леди Гаге, једне од најпознатијих звезди светског музичког show-businessa, на њене перформансе. Леди Гага је „навукла“ своје многобројне „обожаваоце“ на Абрамовићеву и на тај начин створила потенцијално тржиште за њену „уметност“. Одмах су се појавиле галерије и други продавци „уметнина“ и почео је бизнис. Абрамовићкина „уметност“ постала је амерички бренд и путем агресивне рекламне кампање постала је светски тренд.

Абрамовићкина популарност има политички карактер. Њени перформанси не само да укидају еманципаторско наслеђе грађанског друштва и слободарско наслеђе националних култура, него спутавају борбу младих против капитализма – који све драматичније уништава живот на Земљи. Њена „уметност“ заснива се на мондијалистичкој матрици и налазе се у сфери њу-ејџ идеологије. Као таква, она је прворазредна извозна роба која служи американизацији света. Користећи иконографију Марине Абрамовић, може се рећи да њена оцвала вагина представља капију кроз коју се улази у „слободни свет“ америчког империјализма.

ФБ Страница Љубодраг Дуци Симоновић

https://www.simplesite.com/builder/pages/editpagecontent.aspx?pageid=443594305

 

 

PLjiŽ skeč - MARINAAAA - 04.10.2019.

Mićko Ljubičić Official Channel
64.4K subscribers
Official Channel Dragoljub Mićko Ljubičić
Digital distribution: http://www.respect-music.de/de/

PLjiŽ je akronim koji označava prezimena trojice prijatelja, istovremeno i autora ovog serijala - Draže Petrovića, Mićka Ljubičića i Voje Žanetića. Sezona 01 (10 epizoda) je trajala od 20.04. do 22.06.2018. Sezona 02 (13 epizoda) je trajala od 5.10.2018. do 28.12.2018.

Vanredno Januarsko Zasedanje je specijal koji je emitovan 1.2.2019. Vanredno Februarsko Zasedanje je još jedan specijal, emitovan 1.3.2019. Sezona 03 je krenula 29.3.2019. a završila se 14.06.2019. (12 epizoda).

Sezona 04 je počela 04.10.2019. i predviđeno je da ima 13 epizoda.

Premijerno se emituje na TV N1, petkom od 21h.

PLjiŽ je humorističko-satirična emisija koja je nastala posle višemesečnih dogovora radi pronalaženja adekvatnog formata, na liniji United Media-TV N1-autori.
Potreba TV N1 za jednom malo opuštenijom nedeljnom emisijom, zabavno-satiričnog karaktera i želja autora da na duhovit i drugačiji način obrade događaje iz prethodne nedelje, uz širi osvrt na teme koje dominiraju kako lokalnim okruženjem, tako i globalnim društveno-političkim prostorom, rezultirali su proizvodnjom ovog i ovakvog programa.
-
dar INKA
2 days ago
Ali što je najtragičnije, ovi SNS idioti se ponose time što su je doveli i kritikuju prethodnu vlast kako je bila nesposobna da dovede ovu prikazu
-
Tara Tanović
2 days ago
Aaahahahaah genijalno! 🤣 Voja podseća na Velju Pavlovića ovde 😅 Hvala vam na svemu što stvarate ! ❤️
- Katarina Jankovic
2 days ago
umetnik je prisutan vs. oslobadjanje glasa ahahahahhah
-
SrbinIlijaIV
1 day ago
Какво пишање по еминентној умјетници. (Настрану све остале алузије.)
-
Lola Hey
2 days ago
Maknite ovog Dražu debila, aman više...
- Rusko Rusko
2 days ago
Ne lupetaj molim te...Idi radi nešto korisno...
-
Rusko Rusko
2 days ago
BEZVEZE je to što si napisao, čoveče sa previše vremena i premalo (odn. nimalo) smisla za humor...Tužno...
-

Ana Brnabic je pozvala Marinu Abramovic u BG da postavi svoju izlozbu; Sept 21-2019; Tanjug.RS

M.A. i Kesic Sept 21-2019 u 24 Minuta emisiji......7:29 min.

https://rs.sputniknews.com/analize/201909211120887493-srbi-sta-nam-se-to-desava/

Срби, шта нам се то дешава?

© AP Photo / Darko Vojinovic

АНАЛИЗЕ И МИШЉЕЊА

21:00 21.09.2019Преузмите краћи линк

520918

Пратите нас

Србија свакодневно доказује да је земља апсурда и парадокса и често је тешко утврдити да ли у ствари живимо у реалности, или у некој паралелној монтажи перформанса Марине Абрамовић и разгаћеног ријалити програма.

Власт и опозицију, који се гледају преко нишана, покушаће да помири, ко други него Европска унија. A знамо да бриселски доброчинитељи све то раде без икаквог интереса, из чисте љубави према демократији.

Кад већ посредују у разговорима Београда и Приштине, зашто не би и између Срба и Срба. Можда не би било лоше и да се преговори одржавају у седишту ЕУ, на неутралном терену. Да понижење буде потпуно.

Муке по академику

У недељи иза нас, истакао се и један члан САНУ. Академик је на свом профилу на Твитеру осуо паљбу по Здравку Чолићу, јер је највећа звезда ове и бивше нам државе певао пред председником Србије и представницима државног врха.

Дакле, Чола чак није дао никакву политичку изјаву, ниједну политичку опцију није јавно подржао, ниједну странку ни похвалио ни критиковао. Само је певао.

И то је осудио не неки анонимни егзибициониста и хејтер са друштвених мрежа и не неко са циљем да шокира, провоцира, скандализује. Не. Здравку Чолићу лекцију држи српски академик.

Срећом, Чола је толико изнад ситуације да то њега не дотиче. На жалост, јавни дискурс у Србији толико тоне у канализацију да овакве ствари морају да дотичу сваког од нас.

Значи ли то, по резону члана САНУ, да лекари не би требало да лече оне који нису на политичкој линији академика, таксисти не би смели да их возе, а продавачице би требало да одбију да им продају хлеб и млеко…

Коцке и ректорат

На само стотинак метара раздаљине, у самом центру Београда — две нове надреалне сцене.

Само две недеље након отварања новог и реновираног Трга републике, ту је поново велико градилиште.

Због фушераја који не би смео да се деси ни у најзабаченијој вароши, а не на централном тргу српског народа, преврће се камен и прави нови коловоз. Ваљда ће он издржати те тешке тролејбусе и аутомобиле — коцка је бачена.

Недалеко одатле, Ректорат београдског Универзитета окупирала је групица студената. Њих десет или петнаест данима у згради кампују, пију воду и једу сендвиче и не допуштају запосленима да дођу на своје радно место.

Та закржљала „реплика“ 1968. и 1996. године на све може да личи, осим на студентски протест. Нису ту устали ни факултети ни студентски домови, нити су пробуђени младалачки идеали и пркосне слободарске страсти.

Не улазећи овога пута ни у оцену њихових захтева, нити у политичку анализу целе акције, чињеница је да су ти млади људи показали, не бунт, него да немају исправну перцепцију реалности.

Са друге стране, надлежни су показали слабост и беспомоћност у несуочавању са овом потпуно атипичном ситуацијом и у скривању иза флоскуле — аутономија Универзитета.

У међувремену, интернетом данима кружи видео-снимак из једне средње школе у Србији, на коме девојчице брутално пребијају своју школску другарицу.

Одвратна сцена згрозила је грађане Србије, тргла ресорне чиновнике, узбудила психологе, разноразне НВО, форуме родитеља, брецнула социлоге, педагоге…

Сви се питају: Шта нам се то дешава?

 

Komentari:

Dusica Djordjevic

... Срби чекају вођу као г. Путина ...

I tamo je "med i mleko",neka hvala.

Zika Aleksic a gde je med i mleko???

Dusica Djordjevic

Zika Aleksic Господине нико нас не тера да идемо нигде, Руси се сами боре са целим Западом који смо ми осетили на својој кожи, кажем да треба да се боримо за своју земљу а не да је поклањамо агресорима. Било би добро да се појави неко као Г. Путин! Руси данас одлично живе то што су нам усадили у главама лоше о Русији треба што пре да избаците из себе јер су то лажи!!!

Alexa Beara

Sve su to posledice decenija muka, medjunarodnog licemerja, esktremnih uslova ali i "slobode" koja je 1945. umarširala iz šume.
Mada po meni, sve je počelo kad su Srbi rešili da se umesto Rimu - priklone Konstantinopolju. Posle toga se nesreće i propasti samo ređaju ( turci, genocidi, svetski ratovi, opet genocidi , komunisti i udbaši.. i tako do dana današnjeg)

Нису се Срби поклонили ни Риму ни Константинопољу; Срби су се поклонили ХРИСТУ васкрситељу мртвих, како оних под земљом тако и ових који тумарају овом долином плача...

Сатанизам на делу, пројекат је осмишљен у цијином одељењу OPA и опином сектору Entertainment Industry Liaison, а онда наређен Београду да га спроведе. Под патронатом истих је спроведен и пројекат и гласање за светску параду содомиста прајд београд 2022. године. Ова стока смрдљива на власти рођену мајку би продали за минут власти и шааку пара. Нејасно је само шта се више чека поводом оваквих ствари, и зашто стручна јавност, црква, и оно часно што је остало у полицији и војсци(ако је остало по овоме што се догађа)не реагују некако и почну борбу против овога.

"Buka portal": MARINA ABRAMOVIĆ VUČIĆ BRNABIĆ - MARKO VIDOJKOVIĆ

Marko Vidojković "Buka portal": MARINA ABRAMOVIĆ VUČIĆ BRNABIĆ - MARKO VIDOJKOVIĆ / 18. Septembar 2019- Ovog jutra ponovo sam izveo svoj umetnički performans, pod nazivom “Pražnjenje”. Ovu egzibiciju činim već skoro četrdeset četiri godine i njen umetnički format je tokom vremena menjao pojavni oblik – nekada se događao u pelenama, nekada na noši, a zatim u WC šolji, najčešće svojoj. No, ono što je zauvek ostalo isto je Umetnik.

Umetnik koji svoje telo ponekad dovodi do krajnjih napora kako bi ono, na koncu performansa, proizvelo kratkotrajno smrdljivo umetničko delo, koje bi se potom, biblijskim potopom putem vodokotlića, survalo u mrak kanalizacije, da se stopi sa ništavilom Dunava, u kojem će se na putu do Crnog mora dezintegrisati, odakle će, u vidu najsitnijih molekula, krenuti svetskim morima, u svim pravcima, za sva vremena, beskonačno i nedostižno, moje govno, pardon, delo.

Ja sam toliki umetnik da me za publiku zabole. Ukoliko ječim pod pritiskom zatvora ili prodorom proliva, moj auditorijum će predstavljati sve komšije koje su se u tom trenutku našle kraj otvorenih prozora svojih kuhinja i kupatila, a kad sam tih i zanesen, moja publika biće jedan krakati pauk i njegove žrtve, kanalizacione mušice, koje drhte u njegovoj mreži. Ako ponestane toalet papira, publika će biti moja žena koju ću zamoliti da mi doda papirne maramice kako bih obrisao svoju umetničku radionicu. U svetu konceptualnog umetnika, nije bitna ni publika, nije baš bitan ni performans, bitan je Umetnik.

Neki seljaci među vama će reći: ali to nije performans, to što si opisao je najobičnije kenjanje, to i ja radim svakog dana, neki put čak i više puta dnevno, evo, malopre i kod tasta, u vikendici. Ne, to što vi radite je kenjanje, a ovo što ja radim je konceptualna umetnost. Vi ste mentoli, a ja sam genije, poput mog umetničkog uzora Marine Abramović. Neuki često drve kako je Abrmovićka najobičniji prevarant, da je to što radi samo neoliberalni cirkus izdrkavanja za debele pare, ali to je zapravo najviši oblik umetnosti u modernim vremenima - uzimati toliku lovu za performanse kao što su njeni.

Setimo se njenog jednosatnog buljenja u magarca. Umetnica je lukavo rekla kako je reč o osvrtu na njeno detinjstvo, gde svoje telo dovodi do nezamislivog napora, gledajući u drogiranog magarca, a zapravo je htela da kaže: “Osnova mog umetničkog dela jeste u tome da u magarcu vidim svakoga ko će da pljune sto hiljada dolara za DVD na kome će biti video kako gledam u magarca, to jest u onoga koji je taj DVD platio; a to ste vi, jer je upravo toliko plaćeno iz novosadskog budžeta da biste gledali u Marinu kako bulji u magarca, to jest vas.

Ovog puta, tačnije za koji dan, u subotu ujutru, u firerovo vreme, 6:23, konferencijom za one koji će biti dovoljno glupi da se u to vreme tamo pojave, Marina Abramović započinje svoju “retrospektivnu izložbu”, Čistač. Umetnica je naglasila da „retrospektivna“ zvuči nekako previše konačno, a ona sigurno planira da u budućnosti digne još dosta love, pa se „Čistač“ činilo kao primereniji naziv. Štaviše „Čistač“ u tumačenju pojedinih kritičara, upravo to i znači – čistač budžetskih kasa i džepova ljubitelja konceptualne umetnosti. Kao najavu za ovo umetničko dostignuće, mogli smo da vidimo Marinu Abramović sa dva velika metalna đubrovnika u rukama. Šta ovi preskupo plaćeni bilbordi simbolizuju?

Naivni nepoznavaoci umetnosti pomislili su možda da je reč o odnošenju đubreta, ali ako ste ikad videli radnika gradske čistoće, onda znate da ovo što Marina Abramović na bilbordu predstavlja svakako nije nesrećnik u fluorescentnoj uniformi, koji se davi u najlon kesama is kojih ispadaju polomljeni toplomeri sa živom. Nije ni tetkica u školi, jer onda bi se izložba zvala „Čistačica“, a Marina bi bila u plavoj kecelji, sa metlom. Ono što se vidi na bilbordu jeste osoba u lopovskom kombinezonu, sa dve lopate, kojima će da potrpa što više love na svoj devizni račun. Nije čudo što Abramovićka tek sada izlaže u Beogradu prvi put posle četrdeset pet godina, to je zato što tek sada ima i odgovarajuće saučesnike za svoju vrstu umetnosti.

Na plakatu se, pored Muzeja savremene umetnosti, čiji je jednogodišnji budžet žrtvovan za ovaj spektakl, šepuri još i Vlada Srbije, najveći čistač vaših para u novijoj srpskoj istoriji. Vođa ove bande Aleksandar Vučić i njegova desna ruka, Ana Kalamiti Džejn Brnabić, toliko dobro znaju šta čišćenje budžeta i vaših novčanika znači, da su jednostavno bili idealni domaćini umetnici koja je umetnik za čišćenje budžeta i džepova. Kao što Marina Abramović za ogromnu lovu prodaje buljenje u magarca ili buljenje u publiku ili masterklasove ili sopstvene intervjue, tako i srpski režim prodaje autoputeve sa milimetarskim slojem asfalta, granitne pločice kao granitne kocke, mit o tome kako se nezaposlenost smanjuje (zahvaljujući tome što svi pobegoše iz zemlje), mit o tome kako je prosečna plata petsto evra (zahvaljujući tome što su sebi digli platurine u nebesa) i tako dalje, dragi moji magarci.

Čitava tri meseca Marina Abramović će biti tu, da vas zajedno sa Vladom Srbije podseća na to kako to izgleda kada neko na vaše oči lopatama sakuplja vaše pare. Nadam se da ćete iz predstojećeg umetničkog iskustva izaći ispunjeni nekim bitnim zaključcima, a izaći ćete na ulicu ispražnjenih džepova, obrni okreni, dok god nam je Aleka i Ane. I Marine.

Nešto me žiga u perdelu debelog creva, pa ću morati da prekinem pisanje kolumne zbog vanrednog umetničkog performansa, za pauka, mušice i komšiluk koji počinje da kuva ručak. Marko Vidojković: MARINA ABRAMOVIĆ VUČIĆ BRNABIĆ - https://www.6yka.com/novosti/marko-vidojkovic-marina-abramovic-vucic-brnabic

RATKO MARTINOVIĆ

Srpska veza globalne okultne mreže: PizzaGate, Clintonovi i Marina Abramović

 09. 12. 2016. U 15:54  2  3800 PRIKAZA

Priča koja je devedesetih otpisivana s podsmijehom danas žari i pali naslovnicama 'mainstream' medija, a čak se i najsmjelije tvrdnje uzimaju kao možebitna opcija. Nakon što je mrež...

Priča koja je devedesetih otpisivana s podsmijehom danas žari i pali naslovnicama 'mainstream' medija, a čak se i najsmjelije tvrdnje uzimaju kao možebitna opcija.

Nakon što je mreža razbijena curenjem britanskog kraka hobotnice - BBC, Westminster i Buckingham - o kojem sam već pisao, nove informacije dolaze iz svih smjerova. Britanija je potresena novim skandalom. Andy Woodward i bivši engleski reprezentativac Paul Stewart oglasili su se oko seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu, a 250 mladih nogometaša se javilo radi sličnih zlostavljanja i silovanja u brojnim engleskim nogometnim klubovima. Istrage su pokrenuli Manchester City, Chelsea i Crewe.

Londonski klub je tako desetljećima zataškavao silovanja tijekom sedamdesetih, a otkrilo se i da je posljednje tri godine Roman Abramovič sudjelovao u plaćanju šutnje bivšeg igrača, prenosi Daily Telegraph. Silovatelj je bio Eddie Heath, šef skauta i famozni 'lovac na talente'. Ugovor o diskreciji plaćao je žrtvu, obitelj i odvjetnika. Stamford Bridge ne želi javno komentirati situaciju. Dodatni problem je i što Heatha brane poznati bivši nogometaši poput Raya Wilkinsa. 'Njegova vještina pronalaženja talentirane djece pomagala je Chelseau' smatra navedeni. Novi optuženik je i Barry Bennell, bivši trener istog kluba. Paul Stewart, bivši reprezentativac i igrač Cityja, Tottenhama i Liverpoola izašao je u javnost s dodatnim optužbama i ministrica sporta Tracey Crouch potaknula je veliku istragu u svim britanskim pokrajinama. A ovo je samo dio ogromnog mozaika koji ide s najniže razine zataškavanja sve do kraljevske obitelji.

Clintonovi i pedofilska hobotnica

Religijska mreža pedofilije davno je prokazana, a sada se polako povlače i američke veze, kao i one s okultnim ritualima. Dok su se svi mediji koncentrirali na istraživanje i kritiziranje Donalda Trumpa, Hillary Clinton i njezin muž Bill izvukli su se izvan fokusa. Daily Mail je tako svojevremeno pisao o biznismenu Jeffreyu Epsteinu koji je na izdvojenom karipskom otoku podvodio maloljetne prostitutke i dječje seksualno roblje. 'Otok Bluda' ugostio je masu 'celebrityja', no ime Billa Clintona snažno se ističe u cijeloj priči. Da nije slučajno završio na otoku govori i činjenica da je veći broj 'madam' dama koje su na otoku raspačavale zabranjeni materijal i podvodile djecu zvao na vjenčanje vlastite kćeri. Otok Little St. James bio je centrala, a Epsteinu ovo nije prva ovakva optužba jer je 2005. osumnjičen da je četrnaestogodišnjakinji platio za seks i tada je odležao trinaest mjeseci te je zabilježen je u registar pedofila. Clinton je pak posjećivao otok u razdoblju od 2002. do 2005. godine i više nije zabilježen zbog Epsteinove presude.

'Sjećam se da sam pitala Jeffreya što Clinton radi na otoku, a on se nasmijao i rekao da mu duguje uslugu', rekla je jedna od zaštićenih svjedokinja na suđenju i dodala da su orgije bile svakodnevne pa je teško i prisjetiti se tko je sve bio na otoku. Seksualne robinje su protiv svoje volje tako podvođene političarima, biznismenima, plemstvu, akademicima, prenosi The Enquirer. I onda, nakon jedanaest godina primirja izuzev par optužnica za seksualno uznemiravanje - obitelj Clinton opet ulazi u okvire pedofilskog skandala. Naime, razgranata analiza objavljenih mailova Johna Podeste - predsjednika Clintoničine kampanje - dovela je do konsenzusa da se radi o kriptiranoj komunikaciji moćnika. 'Mainstream' mediji i dalje sumnjaju u rezultate nazivajući ih 'teorijom zavjere', no uz priznanje kako definitivno ima rezona da se radi o šiframa. Hipsterska pizzerija 'Comet Ping Pong' u središtu je elektronske komunikacije, a iako sve izgleda prilično nevino na površini - vlasnik radnje je James Alefantis, po GQ magazinu među 50 najmoćnijih Amerikanaca. Radnju vodi David Brock, osnivač liberalne nadzorne skupine 'Media Matters for America' i izuzetno snažna siva eminencija u Demokratima. Zajedno su radili u kampanji Hillary Clinton.

Marina Abramović, Biljana Đurđević i 'Spirit Cooking'

Dakle - imamo naoko skromnu pizzeriju bez previše mušterija i dva izuzetno moćna vlasnika iste. Brockov Instagram (dok ga nije ugasio zbog istrage) vrvi bizarnim slikama s djecom - dijete s rukama zalijepljenim za stol, dijete u košari trgovačkog centra i dijete kojeg osobno grli uz komentar 'Chicken Lovers' koji je slengovski vezan uz pedofiliju. Ljubljenje s prepariranom hijenom i hladnjača s natpisom 'Isperi nakon što završiš' dio su simboličke slagalice i pedofilskog meta-jezika, a u samoj radnji nalazi se i mural Arringtona de Dionysoa - njegov opus često čine 'dječje' teme, seksualne konotacije i MKULTRA simbolika. No, vratimo se na samo šifriranje. WikiLeaks je objavio tisuće Podestinih mailova i u njima su detaljnom analizom pronađene stotine upotreba riječi 'pizza' i 'hot dog', kao i spominjanja 'Comet Ping Pong' koji definitivno nije mjesto na kojem bi se skupljala elita radi večere. Poruke koje je dobivao su recimo 'Nađena je maramica koja, čini se, na sebi ima mapu povezanu s pizzom. Je li tvoja? Maramica je bijelo crna. Znam da si zauzet pa ne moraš odgovoriti ako nije tvoja ili ako je ne želiš', 'U ponudi imamo par pizza iz prošlog mjeseca' i sl. 'Handkerchief' je u žargonu fetiš ili seksualna poza. Osim navedenih ključnih riječi koje se konstantno ponavljaju, Podesta u više desetaka navrata spominje i dvije nama poznate umjetnice.

Riječ je o srpsko-crnogorskoj umjetnici židovskog podrijetla, Marini Abramović. Renomirana konceptualna umjetnica poznata po performansima i suradnjama s Jay-Zijem i Lady Gagom izuzev naklonosti Podestinog brata i vlasnika restorana spominje se i kao organizatorica tzv. 'Spirit Cooking' seansa na koje su pozivane brojne slavne osobe. Večere duhovnog kuhanja prvotno su nazivane 'teorijom zavjere' no kada su fotografije iscurile u javnost (bizarnost svega možete provjeriti OVDJE) - krenulo je medijsko 'pranje' situacije. 'Mainstream' mediji su krvave poruke na zidu (svinjska krv i 'Pig', što aludira na Mansone i ubojstvo supruge Romana Polanskog), ručanje 'leševa' i slično prozvali 'prenapuhanim', a oglasila se i prozvana autorica. 'Bijesna sam, ovo je izvučeno iz konteksta - ono što ja radim nema veze sa sotonizmom već duhovnošću, a stvari nazivamo smiješnim imenima'. One koji nisu razumjeli 'dubinu' prozvala je 'kreatorima pakla', a mediji su kao paralelu uzeli osudu umjetnika Andresa Serrana kojeg su svojevremeno osudili zbog 'akta' s raspelom u autorovoj mokraći. Ono što se namjerno zanemaruje su itekako snažne indicije o pedofiliji. U mail komunikaciji navođena je i srpska konceptualna umjetnica Biljana Đurđević koja nerijetko nastupa po SAD-u, Izraelu, Kini i drugim zemljama svijeta. Njezine slike i rad također su podržavane od strane Podeste i ekipe iz pizzerije. Što se točno događalo iza zavjese teško će se ikada i doznati, barem do federalne istrage. Šifrirana komunikacija, pedofilske alegorije, konceptualni umjetnici, simbolika kontrole uma, sotonizam i politička elita daju za pravu da vjerujemo u onu 'Gdje ima dima, ima i vatre', a gotovo identične indicije iz Britanije koje su se na kraju pokazale točnima tjeraju na oprez. Koliko je duboka zečja rupa tek predstoji da doznamo...

Komentari 2

Znate kako kažu, gdje ima dima ima i vatre.

užas, i onda ti isti protagonisti nazivaju to fake news

Recite Al Jazeeri: Marina Abramović

Al Jazeera Balkans
157K subscribers
Za njenu umjetnost su ugovorili da je mazohistička i bezvrijedna.

Pola vijeka kasnije, 750.000 ljudi čekalo je ispred Muzeja savremene umjetnosti u New Yorku da bi sjelo naspram nje.

O tome šta je s one strane bola i kako preživjeti performans, o radu "Balkanski barok" za koji je dobila Zlatnog lava na bijenalu u Veneciji.

Poslije 40 godina, u rodnom Beogradu priprema retrospektivnu izložbu "Čistač".

Velimir Abramović otvoreno o sestri Marini Abramović, Crowleyu i Lady Gagi

Velimir Abramović otvoreno o sestri Marini Abramović, Crowleyu i Lady Gagi

https://youtu.be/ZtDqKZ6ZW_c

Nešto Drugačije 76: Marina Abramović

Nešto Drugačije 76: Marina Abramović
21,873 views•Premiered Sep 22, 2019

Art zona: Marina Abramović

RTS Kulturno-umetnički program - Zvanični kanal
37.8K subscribers
Label and copyright: Radio-televizija Srbije

Zabranjeno svako kopiranje video i/ili audio snimaka i postavljanje na druge kanale!

MARINA ABRAMOVIC SPIRIT COOKING

radioartemobile
403 subscribers
Zerynthia - Association for Contemporary Art
in collaboration with
Studio Stefania Miscetti
Presents: Marina Abramović "Spirit Cooking" (1997)
Performance in the context of the exhibition "Performing Body"
Location: Zerynthia - Associazione per l'Arte Contemporanea, Paliano (FR), Italy
Date: 1st June 1997
Assistant: Bujar Sali
Video by Antonio Trimani
http://www.zerynthia.it - http://www.radioartemobile.it

Marina Abramovic's Relentless, Violent Genius | Brilliant Ideas Ep. 26

https://www.youtube.com/watch?v=ASB07-v_ADM
Bloomberg
1.8M subscribers
Pioneer of performance art, Marina Abramović is one of the most acclaimed, remarkable and influential contemporary artists in the world today. Born in Belgrade in 1946, she pushes the boundaries of both body and mind in works such as the now-legendary "Rhythm 0" where she relinquished all control to her audience and for eight hours permitted them to use a series of objects, including a gun, on her person.

Abramović's most recent show, "As One," is at the Benaki Museum in Athens, where she has been mentoring young Greek performance artists as well as introducing her audience to The Abramović Method, as practised by Lady Gaga.

https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-49610788?ocid=socialflow_twitter

Intervju petkom - Marina Abramović: O 47 godina pauze od Beograda, politici, bolu u performansu i mladima na Balkanu

Marija JankovićBBC novinarka

13 septembar 2019

Image copyrightMARCO ANELLINatpis na sliciPerformans „Umetnik je prisutan" je trajao tri meseca u muzeju MoMA u Njujorku

Čistila je krvave kravlje kosti reagujući na užas rata na Balkanu, dopuštala je da je publika ljubi, ali i da je bičuje i seče joj telo, skakala je u zapaljenu partizansku zvezdu i sedela neprestano tri meseca gledajući u oči 1.500 ljudi.

Većinu ovih performansa Marina Abramović uradila je - van Beograda.

„Niko me pre nije pozvao da dođem. Ovo odsustvo nije bilo namerno s moje strane. Razlog za ovako dugo odsustvo je vrlo jednostavan, uz to je Muzej savremene umetnosti bio zatvoren zbog renoviranja čitavu deceniju ", objašnjava ona za BBC na srpskom zašto je napravila toliku pauzu od Beograda.

Nakon gotovo pola veka, Marina Abramović sa „Čistačem" stiže 21. septembra u Muzej savremene umetnosti.

Za BBC na srpskom govori o životu na Balkanu, ovom regionu u njenim radovima, ali i tome zašto je bol važan u njenim performansima i kako gleda na politiku u Srbiji.

Image copyrightPRIVATNA ARHIVA MARINE ABRAMOVIĆNatpis na slici„Balkanski barok", Venecijansko bijenale, 1997. godine

O Balkanskom baroku i današnjoj politici

Kada se Marina na Venecijanskom bijenalu pojavila 1997. godine sa krvavim kravljim kostima, simbolima rata u bivšoj Jugoslaviji, javnost u Srbiji je bila šokirana.

Dok je čeličnom četkom skidala ostatke krvi i mesa sa kostiju, u pozadini su prikazivani video-snimci njenih roditelja i nje kako igra uz folklornu muziku sa Balkana. Po prostoriji su bile raspoređene posude sa vodom koje su pozivale na simbolično duhovno pročišćenje, poput velikih pehara na ulazu u crkve.

Marina je četiri dana - koliko je trajao performans - po šest sati čistila kosti kojih je bilo više od stotinu.

„Balkanski barok, s jedne strane, predstavlja odgovor na užase rata na Balkanu, a s druge strane je metafora za bilo koji rat u bilo kom vremenu i prostoru.

„I dalje smatram da niko ne može da opere krv sa svojih ruku. Šta je urađeno - urađeno je.

„U isto vreme, verujem da je jedini način da ne budemo zarobljeni osećanjem krivice i kajanjem i da ne ponavljamo prošlost - da gledamo ispred sebe", kaže Marina Abramović.

Ovo se, kaže, „ne odnosi na način na koji jedna zemlja treba da bude vođena, već na to kako svako od nas gleda na život."

Media captionČuvena umetnica objašnjava motive za performanse koji intrigiraju publiku.

Odrasla je u komunističkoj porodici, a kaže da je „politika nikad nije zanimala".

Ipak, objašnjava kako gleda na politiku u Srbiji.

„Čini mi se da od komunizma nije bilo nekih suštinski novih ideologija za koje bih pomislila da su dobre, ali dalje od toga moje interesovanje za tu temu ne dopire."

Image copyrightPRIVATNA ARHIVA MARINE ABRAMOVIĆNatpis na sliciBalkanski barok - četiri dana čistila je po šest sati kosti

O mladima: „Bilo je vrlo malo onih koji su me podržavali kada sam počinjala u Jugoslaviji"

Izložbu koja stiže u Beograd, Marina Abramović posvetila je mladima. Zašto?

„Mladi ljudi u Beogradu su oni sa svežim idejama, misle na novi svet i predstavljaju našu nadu u budućnost.

„Bilo je jako malo onih koji su mene i moj rad podržavali kad sam tek počinjala da radim u Jugoslaviji. I to nije bio slučaj samo sa mnom već sa mnogim mladim umetnicima tada, pa smo zbog toga jedni drugima bili podrška."

Imati mentora i nekog ko je prošao kroz slična iskustva „bio je luksuz koji nismo imali u to vreme", dodaje umetnica.

„Umetnost kojom smo se bavili i naše ideje su bile toliko različite od onog što se smatralo prihvaćenim i etabliranim da nas je sistem mnogo češće odbacivao nego podržavao."

Image copyrightPRIVATNA ARHIVA MARINE ABRAMOVIĆNatpis na sliciMarina Ambramović 1977. godine

BBC na srpskomKoje su tri glavne poruke mladima u ovom delu sveta?

Marina Abramović: Naučite da praštatene strahujte ni od koga i ni od čega i sledite svoje srce.

Ovo je savet koji dajem svim mladim ljudima bez obzira na to gde se nalaze. Ali, u ovom delu sveta osećam da cinizam zaista mora da se prevaziđe i da svako ko želi da uspe u bilo čemu mora ove tri stavke da shvati što ozbiljnije.

Zato Abramović kaže da povratak u Beograd posle 50 godina karijere vidi „kao priliku da sa mladim umetnicima podeli sve što sam naučila i da im prenese poruku da je zaista sve moguće".

Iako dugo nije izlagala samostalno u Beogradu, dodaje da je imala „povremeno poneki rad na umetničkim festivalima koji su najčešće bili organizovani za, i od strane, mladih u Srbiji (kao Mikser festival) i to je još jedan razlog zbog koga je ova retrospektiva posvećena mladima".

„Postoji nekoliko važnih srpskih umetnika, kao što je Vladimir Veličković čije sam radove češće viđala u Parizu nego u njegovom rodnom gradu. To me uvek zbunjivalo.

„Nadam se da će sada, nakon njegove smrti, konačno biti napravljena retrospektiva u njegovu čast u muzeju u Beogradu. "

O bolu u performansima i neprestanom sedenju tri meseca

Bol ili strah od bola - ovo osećanje prožima gotovo svaki Marinin rad.

Od kada je skočila u zapaljenu zvezdu, preko performansa tokom kog je dozvolila da joj publika radi šta god želi, te su je isekli i obnažili, pa do dvanaestodnevnog sedenja tokom kojeg je sve telesne radnje obavljala pred prisutnima.

„Bol je za mene transformativni element koji vas vodi do drugačijeg stanja svesti.

„Paradoksalno je da prolazeći kroz stanje bola dostižete stanje koje je potpuno oslobođeno od bola."

Upravo „bol", ali ne samo fizički, kaže da je videla u očima 1.500 ljudi koji su uspeli da sednu naspram nje tokom tromesečnog performansa „Umetnik je prisutan" koji je 2010. godine održan u Muzeju MoMA u Njujorku. Ovo je i njen najpoznati performans - samu izložbu videlo je 750.000 posetilaca.

„Sedeti tri meseca je delovalo kao čitava večnost. Videla sam toliko bola i usamljenosti.

„Zaista sam pokušala da pružim bezuslovnu ljubav svakom paru očiju koji se našao naspram mene. Zaista sam osetila svu težinu postojanja gledajući u toliko očiju.

„Postoji potreba da se praznina ispuni. I može se ispuniti samo iskrenom ljudskom vezom i prenosom energije."

Image copyrightMARCO ANELLINatpis na slici„Umetnik je prisutan", 2010. u muzeju MoMA u Njujorku

BBC na srpskomKoja su Vaša tri omiljena svetska umetnika?

Marina AbramovićDžejms Li Bajars, Iv Klajn, Vinsent Van Gog.

BBC na srpskom: Tri najbolja domaća umetnika?

Marina AbramovićOlga Jevrić, Raša Todosijević i Ana Prvački.

Bol je osetila i u kontaktu sa prirodom kada je izložbom Dozing Consciousness sedela naga ispod ledenica na vetrometini.

„Ljudi i priroda dopunjavaju jedno drugo.

„Rad sa prirodom vas ispunjava energijom, a rad sa ljudima vas iscrpljuje ali i nagrađuje u isto vreme. Ako kombinujete ova dva osećate se kompletno."

Image copyrightPRIVATNA ARHIVA MARINE ABRAMOVIĆNatpis na sliciPerformans Tomasove usne 1975. godine završava se urezivanjem petokrake na stomak

Ko je Marina Abramović

  • Rođena je 1946. godine u partizanskoj porodici u Beogradu. Roditelji su joj bili aktivni učesnici NOB-a. Odrastanje je opisala u knjizi „Prolazim kroz zidove": „Živeli smo u samom centru Beograda, u raskošnom trosobnom stanu i imali sluškinju. Oduvek sam znala da je naš dom najraskošniji u gradu, a tek kasnije sam shvatila da živimo u jevrejskom stanu koji su zaplenili nacisti, pa kasnije partizani"
  • Studirala je šezdesetih na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu i Zagrebu
  • Od početka radi sa bolom. Jedan od prvih performansa bio je uskakanje u zapaljenu (partizansku) zvezdu
  • Jedan od najizazovnijih nastupa bio je Ritam 0 - pred publiku je stavila 72 predmeta među kojima su bili i ruža i pero, ali i makaze, metak i pištolj. Dala je moć publici da sa njom radi šta god želi
  • U Amsterdam se seli 1975. godine
  • Godinama je predavala na univerzitetima u Parizu, Berlinu i Hamburgu
  • Nova prekretnica je nastup na Venecijanskom bijenalu 1997. godine. Za Balkanski barok dobila je Zlatnog lava
  • Od 2005. živi u Njujorku. Njen najpoznatiji performans Umetnik je prisutan izvela je u njujorškom muzeju MoMA - tokom tri meseca sedenja za stolom u jednom od izložbenih prostora došlo je da je gleda 750.000 ljudi
  • Postala je deo svetskog mejnstrima. Njen performans Kuća sa pogledom na okeantokom kog je 12 dana živela na montiranim platformama, pila samo filtriranu vodu i vršila nuždu pred publikom, pojavio se u jednoj epizodi serije Seks i grad. Lejdi Gaga je izjavila da joj je umetnica „uzor"
  • U Beograd se vraća izložbom Čistač koja će biti otvorena 21. septembra u Muzeju savremene umetnosti. Na istom mestu je bila postavljena i prethodna, pre gotovo pola veka

Image copyrightARHIVA MARINE ABRAMOVIĆNatpis na sliciRitam 0

Marina Abramović kaže da je „sanjanje veoma bitan deo života".

„Ako nema snova, nema života. Ljudi moraju da sanjaju i treba da sanjaju velike snove. One koji nas podstiču da izađemo iz komforne zone da bismo ih ostvarili."

Za Marinu postoje dve vrste snova: oni koji su povezani sa našim željama i nadama za budućnost i oni koje imamo kada spavamo. Obe vrste su joj jako bitne.

„Obe vrste snova su usko povezane sa tim šta nam je negde duboko u podsvesti.

„Uvek sam se sećala snova i mnogo godina sam ih zapisivala neposredno nakon buđenja pokušavajući da ih ne zaboravim. Često sam posle shvatala da kroz snove otkrivam čemu zaista težim.

„Snovi su mi se mnogo puta ispostavili kao veza sa stvarnošću koja mi ukazuje na to kojim putem treba da krenem."

Image copyrightARHIVA MARINE ABRAMOVIĆNatpis na sliciMarina Abramović i Frank Uve Lejsipen - Ulaj 1980. godine u Dablinu - strela uperena u srce četiri minutaImage copyrightPRIVATNA ARHIVA MARINE ABRAMOVIĆNatpis na sliciAAA-AAA, 1978. godina

BBC na srpskomOmiljena mesta u Beogradu?

Marina AbramovićČesto sam dolazila dok su mi roditelji bili živi. Nakon njihove smrti dolazila sam sve ređe. Sada kada dođem, volim da odsedam u Skver 9 hotelu koji je elegantno i moderno dizajniran i nalazi se u srcu grada. Srpska Kafana mi je bilo jedno od omiljenih mesta, ali čula sam da se skoro zatvorila. Naravno tu je i Atelje 212, moje omiljeno pozorište. Tri Šešira se takođe nalazi na spisku mesta koje volim da posećujem kad sam u gradu jer je veselo, ima dobru domaću hranu i nalazi se u jednoj od istorijskih delova grada - Skadarliji.

Kako sam protekle godine imala prilike da provedem više vremena u rodnom gradu radeći na izložbi, shvatila sam da volim da ga ponovo otkrivam. Naravno, volim da posetim sva omiljena mesta, ali mi se dopada i da otkrivam nova kao što su klub Dragstor u koji planiram da odem na koncert uskoro i Jaram koji je divno mesto na vodi sa uvek veselom hipi atmosferom.

Image copyrightMARCO ANELLINatpis na slici„Čistač" dolazi u Beograd

O ženama

Fotografija žene u Crnoj Gori koja nosi teške torbe dok ispred nje korača muškarac bez prtljaga - ovako je Abramović opisala u jednoj fotografiji odnos žena i muškaraca na Balkanu.

Kako je i sama poreklom iz Crne Gore, pitala sam je - ko danas nosi ove torbe.

„U Crnoj Gori je situacija verovatno ista.

„Jako volim viceve na račun Crnogoraca u kojima se šale na račun toga da muškarci ne rade ništa, dok žene sve rade. Ali zaista sve zavisi od toga gde se nalazite i šta posmatrate. Čak i na mestima gde muškarci nose sve torbe možda žene rade nešto mnogo važnije ali o tome nema ko da posvedoči."

Kako je poreklom iz partizanske porodice, umetnica ipak kaže da su žene i muškarci smatrani jednakim.

„Ne samo da se osećam jednako, već osećam da žene imaju više snage nego muškarci.

„Samo to da mogu u svom telu da stvore novi život je izuzetno značajno. Nikada se nisam osećala na bilo koji način ugrožena zato što sam žena. Niti sam nekada imala iskustva sa takvim predrasudama."

Image copyrightATTILIO MARANZANO/PRIVATNA ARHIVA MARINatpis na slici„Kuća sa pogledom na okean", Njujork 2002. godine - performans koji se pojavio i u popularnoj seriji Seks i grad

Stalni ciklus strahova i omiljeni performans

Performanse izvodi od 70-ih godina prošlog veka.

Kaže da se u ovom trenutku raduje operi koju režira - Sedam Smrti Marije KalasPremijera će biti održana u Minhenu sledeće godine, a predstava će zatim biti prikazana u sedam opera širom sveta.

Ipak, većina njenih radova nema veze sa radošću - najčešće govore o najvećim strahovima umetnice. Njena filozofija je: „Ako se plašiš - suoči se, ako imaš problem - reši ga odmah".

Performans koji je pokazao njen najveći strah je „Umetnik je prisutan", kaže.

„Bio je izuzetno zahtevan rad i psihički i fizički. Svaki dan se činio kao da može biti poslednji.

„Moj najveći strah bio je da neću uspeti da ga završim. Bilo mi je jako teško."

Čim ga je završila, Marina kaže da je „uspela da prevaziđe taj strah i otvori potpuno nove mogućnosti". Ipak, ovo nije kraj.

„I sa njima (sam otvorila) i potpuno nove strahove kojih nisam bila svesna pre. Tako da moj posao, kao i posao bilo kog drugog ljudskog bića, nikada nije gotov. Uvek će postojati nešto novo da se prevaziđe."

Marinin omiljeni rad?

„Moj omiljeni performans je uvek onaj rad koji još nisam ostvarila."

Sve fotografije su zaštićenje autorskim pravima. Vidi fotografije na : https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-49610788?ocid=socialflow_twitter

Share this page